U bolnici sam bila od 33. nedjelje. Generalno, dobro sam se osjećala, ali sam znala da moram da odležim tu do kraja. Cilj mi je bio da uđem u 37. nedjelju, jer kažu da je to neka "sigurna zona". Doktor koji mi je vodio trudnoću je baš par dana ranije otišao na godišnji odmor i "ostavio me na čuvanje" drugoj doktorici. Na posljednjem ultrazvuku koji mi je radila, rekla mi je da su bebe zrele za izlazak, tako da, ako se desi da porođaj krene, ne moram ništa da brinem. To mi je dosta značilo i što se mene tiče, mogao je da krene kad god hoće.
Znala sam da će da bude carski rez, jer je jedna beba bila okrenuta karlično (ona za koju smo znali da je dječak i koja je redovno igrala fudbal sa mojim jajnikom), a druga poprijeko (ono naše malo iznenađenje, koje je uporno skrivalo svoj pol, do samog rođenja).
Sa mužem sam se dogovarala da ću jedino njemu javiti kada krene porođaj, da drugi ne bi brinuli. Napravili smo cijeli plan kako i šta da radimo. No, kod mene planovi uvijek podliježu promjenama u zadnji čas, pa je tako bilo i ovog puta. Neplanirano.
