Kako rastu mala djeca...

Dugo je vremena prošlo od kada sam pisala o razvoju, napretku i odrastanju mojih dječaka. U posljednje vrijeme, svi ih posmatramo i komentarišemo isto: kako su izrasli! Navikli smo da ih gledamo kao bebe, ali oni su kroz igru, avanture i učenje izrasli u prave male dječake.

Nedavno, kada smo ostali sami nas troje kod kuće, oni su se zaigrali, a ja sam ih posmatrala. Igrali su se jedan sa drugim, imali svoje teatralne monologe (koji zapravo nemaju nikakvog smisla u jednoj rečenici, ali razvijaju maštu i pretpostavljam da pokušavaju da ispričaju neku svoju "bajku") i tražili od mene da učestvujem u njihovim avanturama. Tada sam poželjela da se podsjetim perioda koji mi je tako brzo prošao i pitala se kada su prije odrasli moji mali Kapetan Kuka i Petar Pan. Pitala sam ih da li žele sa mnom da gledaju snimke kada su bili manji i spremno su to prihvatili.

Da li smo pod pritiskom da budemo savršeni roditelji?

Baba mi se udala sa 18, dobila prvo dijete sa 20. Mama mi se udala sa 20, dobila prvo dijete sa 22. Ja sam se udala sa 25, dobila prvo dvoje djece sa 26. Od vremena kada je moja baba dobila prvo dijete, pa do sada, dosta toga se promijenilo. Ona sigurno nije čitala časopis "Mama i beba" (ili "Moja beba"), nije čitala "Šta da očekujete dok čekate bebu", nije imala internet i praćenje trudnoće po nedjeljama, ne znam da li je imala ijedan ultrazvučni pregled, a kamoli sliku ili snimak sa 3D ili 4D ultrazvuka, a sigurna sam da nije imala ni toliko pregleda kao ja. Kada se porodila, nije imala ni majku koja bi joj se nasla pri ruci da joj pomogne, jer ju je izgubila kao dijete. Slušala je savjete žena i baba oko nje, onako kako se to nekad radilo. Ili je radila onako kako je ona mislila da treba.  

 

Izvor: Pinterest
 

Kako odvojiti vrijeme za svako dijete ponaosob

Bila sam spremna da postanem majka (barem sam ja tako mislila). Međutim, nisam bila spremna na to da ću postati majka dva djeteta odjednom. Iskreno, nisam znala što me je snašlo. Imati jedno dijete ili blizance je različito kao nebo i zemlja. Imati dvoje djece različitog uzrasta (pa čak i ako je mala razlika) ili blizance, opet ne može da se uporedi. Ako ste prvo imali jedno dijete, pa poslije dobili blizance, vi ste sretni jer ste barem donekle znali šta da očekujete. Ali kada vas, kao mene, "strefi" da ste po prvi put trudni i da očekujete svoju prvu bebu, a dobijete dvije - tek onda ne znate na kojoj ste planeti i vaš život se u par mjeseci promijeni za 360 stepeni.

Izvor: Pinterest

"Kod druge zvijezde skreni desno i drži pravac do jutra"...

Tako se stiže u Nedođiju, u kojoj se održavao treći rođendan mojih dječaka - Petra Pana i Kapetana Kuke. Priprema njihovog rođendana je najveći razlog zbog kojeg me nije bilo neko vrijeme - pripremala sam se za nezaboravnu Petar Pan žurku. Komentari gostiju su pozitivni, svi su uživali, dok smo se mi, priznajem, malo izmorili. Iscrpljeni, još uvijek vučemo umor i samo komentarišemo "Da, bilo je super, ali ovo je bila odjava u velikom stilu. Dogodine druga priča". Iako me iskusnici već upozoravaju da ću do sljedeće godine zaboraviti koliko sam vremena i truda uložila (što je vrlo moguće), pa će mi opet svakakve ideje padati na pamet, za sada me još ne popušta ovaj umor... 

Ali, kako je sve počelo? Pošto je Petar Pan obilježio drugu godinu mojih dječaka, željela sam im napraviti torte sa tom temom, a onda sam na Facebook stranici Pinjata-Piñata Kotor, Montenegro vidjela brojne druge mogućnosti vezane za Petra Pana, te odlučila ispratiti i razviti neke svoje ideje, da djeci napravim nezaboravnu Petar Pan žurku. Prethodna dva rođendana, pošto su dječaci bili mali, nismo mnogo pažnje posvećivali dječijoj zabavi. Ništa posebno: tobogan, auta i slične igračke. Zbog toga sam se ove godine željela posvetiti upravo djeci (jer oni i jesu najbitniji) i učiniti njihovo vrijeme provedeno na rođendanu nezaboravnim. Naravno, bilo je zabave i za roditelje: švedski sto i sto sa pićem u Gusarskom Zalivu, te prostor za druženje u Krokodilskoj Uvali i Skrovištu Izgubljenih Dječaka do kasno u noć.

"Voljela bih imati petoro djece..."

...reče jednom jedna djevojka koju sam poznavala... Sanjala je o velikoj porodici, nasmijanim licima, radosnim trčkaranjima kroz kuću, veselju x5... ma jednom normalnom životu... sve kroz ružičaste naočare...

Izvor: Pinterest 

Kada svi najbolje znaju što je najbolje za VAŠE dijete...

Savjeti su čudna stvar. Smatram da treba biti odmjeren i štedljiv u davanju savjeta. Pojedini ljudi se tako olako upuštaju u "davanje savjeta", a ustvari, ne znaju da to nikako nije savjet, to je čisto njihovo pametovanje. Kako sam pomenula u prethodnom postu, ne volim da izigravam Dragu Savjetu, naročito ne kada su u pitanju djeca. Čak sam i sa svojim najbližim prijateljicama pažljiva u odabiru riječi. Trudim se da to ne zvuči kao neko pametovanje ili savjetovanje, već više kao dijeljenje ličnog iskustva, pa ako nekome može da koristi, tim bolje. Svaka majka najbolje poznaje svoje dijete i neko sa strane nikako ne može bolje od nje znati što njenom djetetu najbolje odgovara. 

Svojevremeno se na mom Facebook profilu nalazila slika dječijeg bodića sa natpisom: "Moja mama sve zna, tvoj savjet joj ne treba". Jer kao mlada mama, nevjerovatno, ali svuda oko sebe sam nailazila na ljude koje kao da je Bog slao da podižu moju djecu. Valjda ja to nisam znala, pa je trebao neko da me nauči, neko ko bolje poznaje moju djecu od mene. Bilo je tu raznih "savjeta", ali neki su mi baš ostali upečatljivi. Da se razumijemo, nekako lakše primam savjete koji ne dolaze kao takvi, u tom obliku "savjeta". Radije da mi neko kaže "moje iskustvo je...", "a što misliš da probaš to ovako...", "možda bi ti bilo lakše da...", ali kada čujem ono "moraš to ovako", "trebaš to ovako", "ovo ćeš da uradiš ovako", e tu mi se već kosa diže na glavi.

Foto-uspomene na kojima će vam djeca biti zahvalna

U okviru serije postova vezanih za kreiranje i čuvanje uspomena za vašu djecu, evo nekih ideja vezanih za fotografije koje biste trebali napraviti za njihove albume ili foto book-ove.

U bolnici
Izvor: Pinterest

Čitanje i knjige za djecu

Kao neko ko mnogo voli knjige, željela sam tu ljubav da prenesem i na svoju djecu. Tako su oni, čim su počeli da sjede, bili okruženi knjigama. U početku su to bile male, šuškave knjige, prilagođene njihovom uzrastu, nešto zatim zvučne ili obične slikovnice. Bilo kako bilo, većina početnih knjiga je stradalo, dok moji dječaci nisu naučili da ih čuvaju. Ali moram priznati da sam veoma sretna što su prihvatili i sami razvili ljubav prema knjigama. Nadam se da će tako i ostati, te da će više vremena i pažnje posvećivati knjigama i igri napolju, nego video igricama i kompjuteru.

Mnogo volim izdanja Bebin dodir od Pčelice; sve knjige su veselih boja i prelijepih ilustracija, a uz to stimulišu čulo dodira kod beba. Jedna od koje smo počeli, a koja nažalost, više nije u našoj biblioteci je i ova:

Izvor: Pčelica