Kada svi najbolje znaju što je najbolje za VAŠE dijete...

Savjeti su čudna stvar. Smatram da treba biti odmjeren i štedljiv u davanju savjeta. Pojedini ljudi se tako olako upuštaju u "davanje savjeta", a ustvari, ne znaju da to nikako nije savjet, to je čisto njihovo pametovanje. Kako sam pomenula u prethodnom postu, ne volim da izigravam Dragu Savjetu, naročito ne kada su u pitanju djeca. Čak sam i sa svojim najbližim prijateljicama pažljiva u odabiru riječi. Trudim se da to ne zvuči kao neko pametovanje ili savjetovanje, već više kao dijeljenje ličnog iskustva, pa ako nekome može da koristi, tim bolje. Svaka majka najbolje poznaje svoje dijete i neko sa strane nikako ne može bolje od nje znati što njenom djetetu najbolje odgovara. 

Svojevremeno se na mom Facebook profilu nalazila slika dječijeg bodića sa natpisom: "Moja mama sve zna, tvoj savjet joj ne treba". Jer kao mlada mama, nevjerovatno, ali svuda oko sebe sam nailazila na ljude koje kao da je Bog slao da podižu moju djecu. Valjda ja to nisam znala, pa je trebao neko da me nauči, neko ko bolje poznaje moju djecu od mene. Bilo je tu raznih "savjeta", ali neki su mi baš ostali upečatljivi. Da se razumijemo, nekako lakše primam savjete koji ne dolaze kao takvi, u tom obliku "savjeta". Radije da mi neko kaže "moje iskustvo je...", "a što misliš da probaš to ovako...", "možda bi ti bilo lakše da...", ali kada čujem ono "moraš to ovako", "trebaš to ovako", "ovo ćeš da uradiš ovako", e tu mi se već kosa diže na glavi.

Avantura: Odvikavanje od pelena

I mi smo nedavno prošli kroz ovu avanturu i da vam kažem istinu, mislila sam da se to neće još desiti, jer ovo nije bio naš prvi pokušaj. Prvi put smo probali kada su imali skoro dvije godine, na ljeto, ali neuspješno. Prosto nisu željeli da učestvuju. Nakon toga, imali smo fazu početkom ove godine, kada nam je dozlogrdilo kupovanje pelena svakih 7 do 10 dana, pa smo htjeli da izbacimo taj trošak. Ali ni to nam nije uspjelo. Kiša je padala danima i nismo stizali da osušimo sve što su isprljali. I dalje nisu htjeli da učestvuju. Iako nam je bilo finansijski teško da to više podržavamo, shvatili smo da nema smisla da ih forsiramo dok oni sami to ne shvate. Stalno smo im ponavljali kako su oni veliki dječaci i da veliki dječaci ne nose pelene, nego koriste tutu (nošu) ili wc šolju. U vrtiću su uredno sjedali na tutu kao i sva ostala djeca, ali kući su bili nezainteresovani. Sve dok nisu počeli da traže da ih presvučem čim obave nuždu. 

Foto-uspomene na kojima će vam djeca biti zahvalna

U okviru serije postova vezanih za kreiranje i čuvanje uspomena za vašu djecu, evo nekih ideja vezanih za fotografije koje biste trebali napraviti za njihove albume ili foto book-ove.

U bolnici
Izvor: Pinterest

Interesantne ideje za čuvanje uspomena 2

11. Uspomene sa putovanja
    Kada odete na odmor, dajte djetetu jednu fasciklu ili kutiju u kojoj će sakupljati svoje uspomene sa putovanja. Ako je vaše dijete premalo da to uradi samo, učinite to umjesto njega.

12. Jedinstveni novogodišnji ukrasi
    sa otiskom ruke vašeg djeteta, uz godinu kada je otisak napravljen, kroz par godina postaće vrijedni ornamenti kojim će vaša djeca rado kititi svoje novogodišnje jelke.

13. Vremenska kapsula
     Za prvi rođendan djeteta, zamolite goste da na komadiću papira napišu svoje predviđanje šta će vaše dijete biti kada odraste i napuni, recimo, 20 godina. Zatim zatvorite kapsulu i kada vaše dijete napuni 20 godina, otvorite je i zajedno pročitajte predviđanja vaših najbližih.

Interesantne ideje za čuvanje uspomena 1

Svi mi imamo svoje načina za čuvanje uspomena za našu djecu. Ali nekada se možda nećete sjetiti prave stvari u pravom trenutku. U prethodnom postu mogli ste da vidite ili pročitate šta je to što mi čuvamo u našoj Kutiji Uspomena. Podijeliću sa vama još neke od interesantnih načina za čuvanje uspomena vaše djece, koje će njima jednog dana biti neprocjenljive i koje prosto vrijede vašeg vremena.

1. Sačuvajte uspomene iz trudnoće

   kao što su: fotografije, snimci sa ultrazvuka, zanimljivosti (hrana koja vam se (nije) jela, mirisi koji su vam smetali, tok trudnoće, prve osobe sa kojima ste podijelili novosti, termin porođaja i sl. - od svega ovoga možete napraviti foto book-ove ili knjige trudnoće, kao što sam ja napravila.

Zavirite u našu kutiju uspomena

Još i prije nego što su se moji dječaci rodili, počela sam da im stvaram uspomene. Za početak, napravila sam im foto book-ove od testa za trudnoću do rođenja. Tu sam tradiciju nastavila svake godine, pa sada imaju book-ove i za prvu i za drugu godinu. (Krajnje je vrijeme da počnem praviti i ove za treću, jer vrijeme leti...) Nakon njihovog rođenja, počela sam im čuvati neke stvari koje mislim da će im jednog dana biti drago da vide. Tako se rodila naša Kutija Uspomena.

U njoj se nalaze raznorazne stvari i svako nekoliko njen sadržaj se dopuni nekim novim uspomenama. Evo kako izgleda:

Čitanje i knjige za djecu

Kao neko ko mnogo voli knjige, željela sam tu ljubav da prenesem i na svoju djecu. Tako su oni, čim su počeli da sjede, bili okruženi knjigama. U početku su to bile male, šuškave knjige, prilagođene njihovom uzrastu, nešto zatim zvučne ili obične slikovnice. Bilo kako bilo, većina početnih knjiga je stradalo, dok moji dječaci nisu naučili da ih čuvaju. Ali moram priznati da sam veoma sretna što su prihvatili i sami razvili ljubav prema knjigama. Nadam se da će tako i ostati, te da će više vremena i pažnje posvećivati knjigama i igri napolju, nego video igricama i kompjuteru.

Mnogo volim izdanja Bebin dodir od Pčelice; sve knjige su veselih boja i prelijepih ilustracija, a uz to stimulišu čulo dodira kod beba. Jedna od koje smo počeli, a koja nažalost, više nije u našoj biblioteci je i ova:

Izvor: Pčelica

Ćuće i kravice

U prethodnom postu mogli ste pročitati sve naše faze uspavljivanja. Ali sve to ne bi bilo potpuno bez naših "ćuća i kravica". Ćuća, poznata i kao ćuka, cucla, laža, duda, nešto je bez čega naši dječaci kod kuće ne spavaju. U vrtiću znaju da nema ćuće (nije dozvoljena) i navikli su se na to, ali zato kod kuće... Ovo je nešto čega pokušavamo da se riješimo već neko vrijeme. Od brojnih ćuća, ostale su nam još dvije. Nemamo namjeru da kupujemo druge, tako da ako se ove izgube, to je to. Obećali su da će da ih poklone bebama od naših prijatelja, jer oni su sada "veliki dječaci" i njima ne trebaju ćuke, ali kada ih podsjetim na to, samo mi kažu: "Ali meni treeeba."