Avantura: Odvikavanje od pelena

I mi smo nedavno prošli kroz ovu avanturu i da vam kažem istinu, mislila sam da se to neće još desiti, jer ovo nije bio naš prvi pokušaj. Prvi put smo probali kada su imali skoro dvije godine, na ljeto, ali neuspješno. Prosto nisu željeli da učestvuju. Nakon toga, imali smo fazu početkom ove godine, kada nam je dozlogrdilo kupovanje pelena svakih 7 do 10 dana, pa smo htjeli da izbacimo taj trošak. Ali ni to nam nije uspjelo. Kiša je padala danima i nismo stizali da osušimo sve što su isprljali. I dalje nisu htjeli da učestvuju. Iako nam je bilo finansijski teško da to više podržavamo, shvatili smo da nema smisla da ih forsiramo dok oni sami to ne shvate. Stalno smo im ponavljali kako su oni veliki dječaci i da veliki dječaci ne nose pelene, nego koriste tutu (nošu) ili wc šolju. U vrtiću su uredno sjedali na tutu kao i sva ostala djeca, ali kući su bili nezainteresovani. Sve dok nisu počeli da traže da ih presvučem čim obave nuždu. 

U razgovoru sa vaspitačima iz vrtića, došla smo do zaključka da su spremni za taj poduhvat. Za mene je, pak, to bila jedna naporna avantura. Tog petka kada sam došla po njih u vrtić, odlučila sam da je to posljednji dan da nose pelene (ali ne i noć). Sve je bilo još napornije jer sam bila sama sa njima kući, nikakve pomoći sa strane. Naravno da nam se u početku dešavalo da se upiške u gaće, pa čak i u krevet, ali trudila sam se da oko toga ne dižem frku (iako je bilo teško izdržati da ne iskritikuješ kada već četvrti put presvlačiš nekoga), već da im objasnim da to treba da rade na određenom mjestu. U kući se zna koje je to mjesto, a kada smo napolju, obično "zalivamo" drvo, cvijeće, pravimo potočiće... Morali smo naći neku interesantnu motivaciju i podstrek za ovakvu rabotu. :)

Sa sobom uvijek nosila kompletne presvlake za svaki slučaj. Malo po malo, nezgode su se sve rjeđe dešavale. U vrtiću su nam pružili odličnu podršku i nakon sedam dana počeli su sami da govore kada žele na tutu, što nam je znatno olakšalo posao.

Presretna sam i krajnje ponosna na svoje dječake što su tako brzo uspjeli da prevaziđu ovaj (valjda) strah od skidanja pelena, koji ih je toliko pratio. Najzad su shvatili da im je život mnogo bolji bez pelena. A i meni je lakši; neopisivo lakši. :)

A evo što mi uradimo sa tutom kada više
 ne može da se koristi u svojoj originalnoj svrsi 

Imam li neki savjet za vas, kako da odviknete svoju djecu od pelena? Generalno, ne volim da izigravam Dragu SavJetu i da pametujem što je za nekoga najbolje. Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete, a svako dijete je priča za sebe, tako da svi oni imaju neki svoj sat i vrijeme kada oni odluče da im je dosta nečega. Smatram da djecu ne treba siliti ni na šta, pa čak ni na tutu, jer može stvoriti kontra efekat. Pratite ih i oni će vam sami reći kada je njihovo vrijeme za skidanje pelena, kao i vrijeme za bilo šta drugo.

Pratite moj blog na Bloglovin