Prvi sati kod kuće bili su potpuno
haotični. Sjećam se da nisam imala vremena da jedem, a pila sam tako da
su mi drugi držali čašu sa slamčicom. Nisam mogla direktno da dojim,
zbog uvučenih bradavica, pa sam morala da se izmlazam. To je bilo
prilično naporno, jer samo što bih završila prvu turu, već je trebalo
"pripremiti" drugu. Najdraže od svega mi je što su moji dječaci popili
sav kolostrum, ono prvo i ujedno, najkvalitetnije mlijeko. Barem mi zbog
toga nije žao. Boljela me je rana, a kako to priroda namjesti, dok sam
se izmlazala, materica se skupljala, pa me je i to dodatno boljelo. Više
nisam znala sa koje strane me šta boli.
1. Okružite se ljudima koji će vam pružiti svu moguću pomoć
Ja
sam imala ogromnu pomoć, uvijek je bilo nekoga pored mene: muž, mama,
tata, sestra... Oni najbliži su došli odmah da vide bebe, među njima i
I., koja se zadržala skoro do ponoći tog prvog dana. I., hvala na svemu,
pamtim, pa vratim ;)
