Nedavno sam bila kod kumova u posjeti. Kuma je trudna i svakog časa treba da se porodi. Danas mi se kum žali kako je naporna, sve joj smeta, što god on uradi, njoj ne valja... Šta će žena, ne kaže se džabe da je trudnoća drugo stanje. :) Samo sam mu (utješno, nadam se ;) rekla da još ne zna što ga čeka i da je ovo stanje u trudnoći ništa naspram ludila nakon porođaja.
Neko mi je jednom rekao da žena tih 40ak dana od porođaja i pred zakonom smatra neuračunljivom, jer je to tek posebno stanje. U tom periodu, to mi nije izgledalo tako, ali sa današnje tačke gledišta, mogu slobodno reći za sebe da sam stvarno tih dana bila potpuno otkačena, paranoična i u najmanju ruku čudna. Razumijem i zašto je to tako. Prosto, ženi se odjednom život skroz promijeni i treba malo vremena da se privikne na sve, da sve to prihvati i da se snađe u ulozi majke, naročito kada je u pitanju prvo dijete ili, kao u mom slučaju, prva djeca. :) Nosiš ti tu bebu/e u stomaku devet mjeseci, ali ne postoji ništa, ali baš ništa što te može pripremiti na roditeljstvo. Naravno, kod drugog, trećeg djeteta već znaš šta da očekuješ, ali kada čekaš prvo dijete/djecu, apsolutno nisi pripremljen na roditeljstvo. To je sigurno. I ako misliš da jesi, vjeruj mi - nisi.