Čudesno tijelo majke

Da li ste nekada razmišljali o čudu prirode koje je otjelotvoreno u tijelu jedne žene, jedne majke? Majka je najbolji dokaz da se čuda dešavaju. Da li ste se, tokom trudnoće i nakon porođaja osjećale kao boginje, heroine? Nadam se da jeste, jer ako razmislite o tome, shvatićete da vi to i jeste.

 

 

Kada svi najbolje znaju što je najbolje za VAŠE dijete...

Savjeti su čudna stvar. Smatram da treba biti odmjeren i štedljiv u davanju savjeta. Pojedini ljudi se tako olako upuštaju u "davanje savjeta", a ustvari, ne znaju da to nikako nije savjet, to je čisto njihovo pametovanje. Kako sam pomenula u prethodnom postu, ne volim da izigravam Dragu Savjetu, naročito ne kada su u pitanju djeca. Čak sam i sa svojim najbližim prijateljicama pažljiva u odabiru riječi. Trudim se da to ne zvuči kao neko pametovanje ili savjetovanje, već više kao dijeljenje ličnog iskustva, pa ako nekome može da koristi, tim bolje. Svaka majka najbolje poznaje svoje dijete i neko sa strane nikako ne može bolje od nje znati što njenom djetetu najbolje odgovara. 

Svojevremeno se na mom Facebook profilu nalazila slika dječijeg bodića sa natpisom: "Moja mama sve zna, tvoj savjet joj ne treba". Jer kao mlada mama, nevjerovatno, ali svuda oko sebe sam nailazila na ljude koje kao da je Bog slao da podižu moju djecu. Valjda ja to nisam znala, pa je trebao neko da me nauči, neko ko bolje poznaje moju djecu od mene. Bilo je tu raznih "savjeta", ali neki su mi baš ostali upečatljivi. Da se razumijemo, nekako lakše primam savjete koji ne dolaze kao takvi, u tom obliku "savjeta". Radije da mi neko kaže "moje iskustvo je...", "a što misliš da probaš to ovako...", "možda bi ti bilo lakše da...", ali kada čujem ono "moraš to ovako", "trebaš to ovako", "ovo ćeš da uradiš ovako", e tu mi se već kosa diže na glavi.

Ludilo zvano "Babine" u trajanju od 40 dana

Nedavno sam bila kod kumova u posjeti. Kuma je trudna i svakog časa treba da se porodi. Danas mi se kum žali kako je naporna, sve joj smeta, što god on uradi, njoj ne valja... Šta će žena, ne kaže se džabe da je trudnoća drugo stanje. :) Samo sam mu (utješno, nadam se ;) rekla da još ne zna što ga čeka i da je ovo stanje u trudnoći ništa naspram ludila nakon porođaja. 

Neko mi je jednom rekao da žena tih 40ak dana od porođaja i pred zakonom smatra neuračunljivom, jer je to tek posebno stanje. U tom periodu, to mi nije izgledalo tako, ali sa današnje tačke gledišta, mogu slobodno reći za sebe da sam stvarno tih dana bila potpuno otkačena, paranoična i u najmanju ruku čudna. Razumijem i zašto je to tako. Prosto, ženi se odjednom život skroz promijeni i treba malo vremena da se privikne na sve, da sve to prihvati i da se snađe u ulozi majke, naročito kada je u pitanju prvo dijete ili, kao u mom slučaju, prva djeca. :) Nosiš ti tu bebu/e u stomaku devet mjeseci, ali ne postoji ništa, ali baš ništa što te može pripremiti na roditeljstvo. Naravno, kod drugog, trećeg djeteta već znaš šta da očekuješ, ali kada čekaš prvo dijete/djecu, apsolutno nisi pripremljen na roditeljstvo. To je sigurno. I ako misliš da jesi, vjeruj mi - nisi.