Sunday, July 13, 2014

Čudesno tijelo majke

Da li ste nekada razmišljali o čudu prirode koje je otjelotvoreno u tijelu jedne žene, jedne majke? Majka je najbolji dokaz da se čuda dešavaju. Da li ste se, tokom trudnoće i nakon porođaja osjećale kao boginje, heroine? Nadam se da jeste, jer ako razmislite o tome, shvatićete da vi to i jeste.
 
 

Moje uplovljavanje u svijet čarolije

Nakon uplovljavanja u bračne vode, normalno, željeli smo proširiti porodicu i sreću. Kada sam saznala da sam trudna, bila sam malo zbunjena, sve mi je bilo novo i nepoznato. A nakon što sam saznala da nosim blizance, bila sam i više nego isprepadana. Moje tijelo je malo po malo počelo da se mijenja; u njemu je rastao ne jedan, već dva života. U početku sam osjećala bolove slične mentrualnim i bojala sam se da nešto nije u redu. Neiskusna, nisam odmah znala da se to materica širi i prilagođava onim zrncima graška koji su se udobno nastanili u njoj. Od početka sam osjećala mučnine i strašan umor - tijelo se pripremalo da "pumpa" i radi ne za jedno, već za troje.
 
Željno sam očekivala one leptiriće u stomaku, ali nisam ni znala šta da očekujem; kakav je to osjećaj kada se u tvojoj materici (p)okreću dva života, dva čuda prirode? Jer oni to i jesu - čuda prirode. Osjećala sam se blagoslovljenom što je Bog odlučio da baš meni podari taj osjećaj, ne samo da postanem majka, već da postanem majka dvije bebe istovremeno. U današnje vrijeme kada mnogi parovi imaju problem sa začećem, taj blagoslov sam smatrala još većim.
 
Stomak je počeo da raste vidno oko četvrtog mjeseca, a baš negdje u tom periodu mi se činilo da osjećam "leptiriće u stomaku", neko golicanje slično krčanju crijeva, ali opet drugačije. Zamišljala sam kako izgledaju moje bebe u svakom stadujumu njihovog fetalnog razvoja. Znala sam da su počeli da čuju otkacaje mog srca i da su udobno uljuljkani u topline moje materice. Još uvijek su imali dovoljno prostora da jedan drugome ne smetaju. Pitala sam se da li su tada osjećali da nisu sami, već da imaju "cimera" u majčinoj utrobi.
 
Željela sam da znaju koliko su voljeni i maženi od samog početka. Stavljala bih ruku na stomak da osjete moj topli dodir, pričala bih im i nadala sam se da će osjetiti svu silinu ljubavi koju sam već tada osjećala prema njima, da će se ona prenositi mojom krvlju, kroz vrpce koje su nas vezale, pa sve do njihovih srdašaca. Osjećala sam se kao kvočka koja čuva svoja jaja i grije ih toplotom svoga tijela. Sve je bilo podređeno njima, još i prije njihovog rođenja. 
 
Kada sam počela da osjećam njihove pokrete u stomaku, sve je postalo još zanimljivije. Imala sam dosta trudnih prijateljica i prosto se čudim kako su to one znale kako je beba okrenuta, gdje joj je glava a gdje guza. Ja to nikada nisam znala. U mom stomaku je uvijek vladao haos od ručica, nožica, pupčanih vrpci... Kada bi me druge majke pitale kakav je osjećaj imati dvije bebe u stomaku, odgovarala sam im da ne znam, jer to je jedini osjećaj koji poznajem. Ja ne znam kako je to imati jednu bebu u stomaku.
 
 

Čudesna majka, čudesne bebe

Ako ste se nekada pitali da li postoji nešto kao magija ili čarolija, pogledajte u svoju djecu i sve će vam biti jasno - da veće magije od te ne postoji: čarobno majčino tijelo koje proizvodi mlijeko kojim se hrani njena beba, nevini dječiji osmjeh koji je dokaz da anđeli stvarno postoje, magični poljubac majke koji liječi sve "od povrijeđenog koljena do slomljenog srca"...
 
Tokom trudnoće tijelo majke proizvodi više krvi, kako bi osiguralo pravilnu raspodjelu hranjivih materija od majke do bebe. Vaša materica se uvećava za oko 1 kg, posteljica i plodova voda teže nešto vise od toga, dojke se uvećavaju sa nekih pola kilograma, a u njima se već odvija priprema za dojenje, pa ćete možda čak i za vrijeme trudnoće iskusiti curenje kolostruma iz njih. Vaše tijelo se samo priprema za bebu, a vi ne morate ništa da "klikćete", nikakve parametre da podešavate, da navijate sat... Sve što treba da radite jeste da slušate svoje tijelo. Nema tog sata koji možete da navijete i isprogramirate dolazak bebe na svijet. Ništa što pročitate u knjigama ne može da vas pripremi na tu magiju rađanja novog života - onog koji ste vi i vaša voljena osoba stvorili, koji je rastao u vama devet mjeseci i koji najzad treba da ugleda svjetlost dana, da "izađe na vidjelo". Jeste li radoznali i nestrpljivi da ugledate svoju bebu? Da li se sve vrijeme pitate kako će da izgleda, na koga će da liči, da li će biti onakva kakvom ste je zamišljali?
 
Jedva sam čekala da ugledam moje dvije bebe, toliko sam željela da ih upoznam, i poljubim, i zagrlim, da im kažem da sam tu i da ću uvijek biti tu za njih i uz njih. Kada su mi rekli da je porođaj počeo, nisam imala tremu, samo sam željela što prije da ih ugledam, da začujem njihov glas (plač) i prvi put poljubim ta bića koja sam do sada mogla samo spolja da mazim i volim. Sada sam konačno mogla da im pokažem svu ljubav koju sam osjećala prema njima, a koja je od trenutka kada sam ih ugledala, dostigla nevjerovatne razmjere. Njihov prvi plač mi je bukvalno oduzeo dah. A da li su bili onakvi kakvima sam ih zamišljala? Ni u najljepšim snovima nisam mogla zamisliti dva savršenija bića koja će bolje upotpuniti moj život od njih. 


Oda majkama i njihovim savršenim tijelima

Izvor: 4thtrimesterbodies.com

Na internetu sam se upoznala sa projektom jedne majke i fotografkinje Ashlee Wells Jackson koja je pokrenula projekat pod nazivom "Tijela četvrtog trimestra". U pitanju je projekat koji slavi ljepotu promjena ženskog tijela koje donose majčinstvo, rađanje i dojenje djeteta.

Na njenom sajtu možete pronaći brojne fotografije žena koje su bile toliko hrabre da ponosno stanu pred kameru i pokažu svoje savršeno nesavršeno tijelo majke. Ashlee ističe da ne želi da se majke sa sjetom prisjećaju svog nekadašnjeg izgleda i da tužno posmatraju stare fotografije, već da ponosno uživaju u svojim tijelima majke – baš kao što ona čini.
 





Izvor: 4thtrimesterbodies.com

Zato moje drage "žene, majke, kraljice" uživajte u svojim nesavršenim tijelima jer su ona dio svemoćne magije, poznate samo nama čarobnicama.
 
 
Pratite moj blog na Bloglovin

2 comments:

  1. Uživala sam u čitanju ovog tvog posta i hvala ti što nas podsećaš da trebamo voleti svoje telo, iako je sada znatno drugačije. Ja sam se porodila carskim rezom i dosta dugo patila što ne može sve biti onih obima kao i ranije.
    Ali se zato na svako krčanje creva nasmešim jer se setim kako je to izgledalo u onom drugom trimestru, kada sam počela da osećam svoju bebu.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Biljana, drago mi je da ti se svidja. Sve mi treba s vremena na vrijeme toga da se podsjetimo. ;)

      Delete