U ovom postu ću se detaljnije posvetiti opremi za bebe. Spisak opreme možete preuzeti na stranici Pomoć na putu.
Sve što smo mogli, posudili smo. Ipak nije lako kupiti sve za dvije bebe odjednom. Kreveti su nešto što smo, bez razmišljanja, željeli kupiti. Odlučili smo se za Lip Poljčane, slovenačka proizvodnja, bijele boje.
Kolica su bila Chipolino Twinny. Kada smo gledali za kolica, izbor je bio prilično loš - ili nešto skupo ili sjedišta jedno iza drugoga, što nam se nije dopadalo. Kod Chipolina su nam se dopale vesele boje, imala su zaštitu za zimu, zaštitu od kiše i ranac, a koštala su svega 200 EUR. U principu, poslužila su svrsi. Koristili smo ih do godinu dana, ali kako su dječaci rasli, sve je teže bilo upravljati njima. Takodje, u zimskim mjesecima, sa debelim jaknama, bila su prilično uska. Dječaci skoro da nisu mogli da se mrdnu u njima. Zato su, s druge strane, mogla da prođu kroz maltene sva vrata. Bilo je tu i dobrih i loših strana, ali nakon godinu dana promijenili smo prevozno sredstvo u tricikle.
Komodu za njihovu garderobu smo
dali da nam se napravi. Uz kadu smo kupili i postolje, što nam je znatno olakšalo kupanje.
S obzirom na to da nisam dojila, koristili smo dosta flašica. U početku smo imali Avent i Chicco, ali smo kasnije sve zamijenili Chiccovim, jer su nam Aventove sve do jedne curile na spoju čepa i flašice. Zbog velikog broja flašica, sterilizator nam je bio spas. Koristili smo ga pola godine, i sva sreća da je bio posuđen, pa nismo morali i to da kupujemo.
Od vještačkog mlijeka koristili smo Aptamil. Nije bio jeftin, oko 15 EUR kutija, koja nam je u početku trajala 3 dana, a kada smo počeli uključivati i čvrstu hranu, produžilo se na 7 dana po kutiji.
Kasnije, kada smo počeli više šetati, kupili smo Chiccov termos, tako da smo uvijek imali toplu prokuvanu vodu sa sobom i za tili čas smo mogli napraviti mlijeko za gladne bebe.
Od prijatelja smo dobili grijač za flašice,
koji smo u početku koristili za grijanje vode za mlijeko, a kasnije za grijanje kašica na putovanju. S obzirom na to da su bili na vještačkoj hrani, te da su ih mučili grčevi, pili su čajeve od komorača, kamilice, ili "Bibilibi", koji je nama bio najbolji.
Dobili su dosta garderobe, tako da u narednim mjesecima nismo morali ništa da kupujemo. Benkice su mi bile najveća glupost koja postoji. Zaista ne znam kako su to naše majke koristile. Podsjećaju me na ludačku košulju. Obukla sam ih par puta i onda odustala. Jednostavno, oblačila sam im bodiće, a njih i dan danas nose. Leđa su uvijek pokrivena i nema brige. Moja vječna briga je da se u toku noći ne otkriju i ne prehlade, pa sam im, nakon par mjeseci, kupila i vreće za spavanje. Barem sa ja mirnije spavala. :)
Kada smo sredili opremu, ostala mi je jedva stvar manje za brigu. Slijede porođaj i postporođajno iskustvo, a to je tek posebna avantura. Pratite me i dalje, jer priča tek što je počela...
Pratite moj blog na Bloglovin
No comments:
Post a Comment