U prethodnom postu mogli ste pročitati sve naše faze uspavljivanja. Ali sve to ne bi bilo potpuno bez naših "ćuća i kravica". Ćuća, poznata i kao ćuka, cucla, laža, duda, nešto je bez čega naši dječaci kod kuće ne spavaju. U vrtiću znaju da nema ćuće (nije dozvoljena) i navikli su se na to, ali zato kod kuće... Ovo je nešto čega pokušavamo da se riješimo već neko vrijeme. Od brojnih ćuća, ostale su nam još dvije. Nemamo namjeru da kupujemo druge, tako da ako se ove izgube, to je to. Obećali su da će da ih poklone bebama od naših prijatelja, jer oni su sada "veliki dječaci" i njima ne trebaju ćuke, ali kada ih podsjetim na to, samo mi kažu: "Ali meni treeeba."

Međutim, kako D. ima svoju ćuću i neće ni jednu drugu osim te, tako O. ima svoju Kravicu. D. ćuća se već raspada, sva je bušna, ali nema šanse da je bacimo. On je posebno vezan za Kravicu, nije mu toliko bitno koja je, samo da ima čime da češka uho. Šal od Kravice je savršen za tako nešto i njemu je to jedan od načina za uspavljivanje. O. svojoj Kravici trlja nogu ili već izguljenu etiketu koja se jedva drži, ali po kojoj prepoznajemo njegovu Kravicu.
Kakva vi iskustva imate sa odvikavanjem od ćuće? Da li i vaša djeca imaju neke predmete za koje su jako vezani?
Pratite moj blog na Bloglovin
Kakva vi iskustva imate sa odvikavanjem od ćuće? Da li i vaša djeca imaju neke predmete za koje su jako vezani?
No comments:
Post a Comment