Avanturističko putovanje kroz sve faze uspavljivanja

Toliko smo faza uspavljivanja prošli, da ne znam ni da li ću sada moći da se sjetim svih. Ovo je svakako jedna od naših najdužih avantura, a mijenja se svakih par mjeseci, malo ovako, malo onako. Nije to toliko do naše djece, više je do nas i do toga što mi možda nismo bili istrajniji i odlučniji u nekim odlukama što se tiče njihovog spavanja. A i sasvim je druga priča kada živite sami ili kada vam je kuća stalno puna baba, tetki, đedova i u našem slučaju i prijatelja. (Hvala Bogu što je tako, jer da mi nije bilo svih njih, vjerovatno bih odavno već skrenula s uma. Ovako, uz sve njih, "skrećem" polako ;) hehehehe, šalim se.)

Pasivna faza

Nego, da se vratim na priču. Pošto je nama bio i ostao slučaj br. 2 (puna kuća kao autobuska stanica), svi su u startu rekli kako će svi oni da ih nosaju, jer ne daj Bože da naše bebe plaču iz bilo kojeg razloga (a nisu ni mogli plakati iz nekog drugog, jer niti su bili gladni, niti žedni, niti mokri, samo što su tražili pažnju i uvijek nekoga uz sebe). E pa kad je tako, onda ćete ih nositi. I tako su, dragi moji, počele naše faze uspavljivanja. U početku je to, naravno, bilo na našim rukama, jer "bebe su male, do šest mjeseci one traže toplinu dragih ljudi", a našima je sigurno nije falilo. Moram priznati da su oni širili radost i ljubav svakome ko ih je uzeo u ruke, tako da su često spavali na ruke i mojoj babi, koja inače ne mrda sa svog dvosjeda, ali je zbog njih dolazila svakog dana. U fazi grčeva voljeli su da spavaju đedu na grudi (mogli su zajedno koliko je mjesta bilo :), jer đede širi toplinu pola mjetra oko sebe, a njima je to prijalo.

Aktivna faza

Negdje oko četvrtog mjeseca, uslijedila je aktivna faza uspavljivanja, kada smo ih držali u naručju i plesali "Užičko kolo". Svima je to bilo smiješno, ali nevjerovatno koliko je bilo uspješno. :)

Faza "na velikom krevetu"

Kada su postali preteški da bi se stalno tako uspavljivali, a da to nekome ne ošteti leđa, legla bih na krevet sa njima, pjevala im i oni bi se uspavali češkajući me po kosi. Nakon toga prebacila bih ih u njihove krevetiće.
 

Faza "uz mamino pjevanje"

Kada mi je dozlogrdilo čupanje, a ne češkanje kose, uslijedio je period kada bih njih legla u njihove krevetiće, a ja im pjevala dok se ne bi uspavali.

Faza "spavanje u svom krevetu - kako svako dijete i treba da spava"
Zar ovo nije najljepša moguća faza? Ona koju svi treba da imaju od samog početka... Ali nije to sve bilo tako lako kao što zvuči. Nakon što nam je njihovo uspavljivanje oduzimalo mnogo vremena, svima se ponekad prelije čaša, pa smo jedno veče odlučili da odslušamo onu turu plača koja je bila neophodna da bi se oni navikli na uspavljivanje u svojim krevecima. Imali su muziku, rotirajuću svjetleću sliku na plafonu, imali su čime da se uspavaju. Pokušali su da manipulišu plačem, ali izdržali smo. Ulazili smo u sobu toliko da im pokažemo da smo tu, da nismo nigdje otišli i nakon par dana uspjeli smo.

Ova faza, nažalost, nije nešto dugo trajala, valjda su se razboljeli ili zapali u neku drugu osjetljivu fazu, pa je naša izdržljivost "prohujala s vihorom".

Faza "Miki Maus brodograditelj"
Jedna od faza nam je bila gledanje crtaća "Miki Maus brodograditelj" pred spavanje. Loša ideja, ali kada više ne znate šta ćete sa njima, pribjegnete onome što uspijeva. Ovu fazu su posebno voljeli, što mi se još manje sviđalo i ukazivalo na sve veću potrebu prelaska na:

Fazu "čitanja pred spavanje"
Čitala sam im dječiju Bibliju ili Petra Pana, kojeg su zavoljeli. No, kada se djeca razbole, niti su oni svoji, niti smo mi svoji, umorni, nervozni i želimo da što prije zaspu, pa smo se nekako, poslije nekog perioda, opet vratili gledanju klipova pred spavanje.

Faza "You tube uspavljivanje"
Ne, nisam ponosna na ovu vrstu uspavljivanja, ali dok je kod nervozne djece uspijevala, bila nam je dobra. Kada je stvorila neku vrstu zavisnosti, odlučili smo i to da prekinemo. Ono što su gledali su bili razni klipovi Super Simple Songs za djecu njihovog uzrasta. I koliko god to bilo lijepo, koloritno, na engleskom jeziku i šta sve ne, sa druge strane, može li biti nešto gore od gledanja TV-a pred spavanje?

Kako su rasli, tako su počeli da stvaraju i određene strahove i primijetili smo da nam se D. budio uveče, plakao neutješno po deset minuta, da ga nismo mogli umiriti. Bila sam ubijeđena da je to od gledanja tih klipova pred spavanje, jer ko zna šta su sve sanjali, pa sam odlučila da to odmah ukinem.

I tako dolazimo opet do:

Faze "čitanje pred spavanje"

Izvor: www.darkwood.co.rs

Konačno smo došli do one faze kojom sam zadovoljna, a to je čitanje priča pred spavanje. Knjige iz edicije Egmont  koje smo kupovali uz dnevne novine su nam trenutno najbolji saveznici. Ova se faza, zapravo, može podijeliti na dva perioda:
1. Čitanje priča u "velikom krevetu" dok u istome ne zaspu - kada su često cijelu noć spavali između nas, dok nam nije "pukao film" jedne večeri od njihovog svađanja u tri sata poslije ponoći ko će gdje da spava. Odmah sam im najavila da od sutra spavaju svako u svom krevetu. Začuđujuće, to uopšte nisu loše prihvatili i došli smo do drugog perioda:
2. Čitanje priča na "velikom krevetu", pa prelazak u svoje krevete. Oni izaberu po jednu knjigu koju ćemo da čitamo i kada se to pročita, sami odlaze u svoje krevete.
A ne, nije sve tako lijepo kao što zvuči. Ipak se u toku noći, prije ili kasnije, uvuku u naš krevet, ali barem nas puste malo da odmorimo. :) Bilo kako bilo, ta jutarnja maženja, prebacivanje ruke oko mog vrata, gniježdenje pod istim, poljupce u tople obraščiće ne bih mijenjala ni za šta na svijetu.

Kako vi uspavljujete svoju djecu? Da li i vi imate svoje faze? Voljela bih da čujem i vaša iskustva, tako da mi slobodno pišite.

Pratite moj blog na Bloglovin