Zdravo svima koji nas pratite! Sasvim neplanirano, desila se ova duga pauza od tri mjeseca i nekih 10ak dana. Evo me nazad, iako ne znam na koliko dugo. Protekli mjeseci su bili izuzetno dinamični, puni promjena i svakojakih dešavanja. Ova mama je ostala bez posla u oktobru i posvetila se djeci i kući, da bi onda krenula u neki mini privatni biznis, koji se neočekivano razvio i potpuno oduzeo vrijeme za pisanje. A onda je, opet sasvim neplanirano, decembar postao mjesec za poželjeti. Našla sam novi posao (uz moj dopunski), i sve je nekako krenulo da se odmotava. Ono što se dugo zamotavalo i pritiskalo me, počelo je da se odmotava i kao da su dobre stvari na putu do mene...
Oktobar i novembar su bili polu-ludi mjeseci. Dječaci su se razboljeli i uslijedilo je more inhalacija, prvo jednome antibiotik, pa drugome, pa sirupi, inhalacije na ovo, inhalacije na ono, mazanja melemima, nije pomogla ni primjena klime, sve dok na kraju nisu završili na pumpici koja nas je spasila, bronhiji su im konačno čisti. Odmor na Zlatiboru nam je dobro došao i prelijepo smo se proveli. Doživjeli smo i jesen i zimu, uz prve pahulje i Snješka Bjelića; posjetili smo baku i strica na selu, brali kukuruz, hranili kokoške i ćurke, pili svježe pomuzeno kravlje mlijeko, "vozili" traktor i otišli od njih puni utisaka; vozili se "Ćirom" i Šarganskom osmicom, posjetili Drvengrad, Stopića pećinu; a onda doživjeli i prvi snijeg, što je bio poseban doživljaj, ne samo za dječake, nego i za nas. Imali smo pravi odmor iz snova i baš smo uživali.
 |
| Mazili ponija |
 |
| Uživali u kafici u predivnom "Feniksu" |
|
|
 |
| Ljubav x2 |
 |
| Hranili kokoške kod bake na selu |
 |
| Prve pahulje |
Kada se skupi sve, prije, tokom i poslije Zlatibora, nisu išli u vrtić mjesec i po dana, i bez pretjerivanja, bila sam luda sa njima. Spavali su do dugo ujutro, a onda tek kasno uveče legnu, ja premorena, nervozna, a oni sve luđi od vremena provedenog kod kuće. No srećom, i to je prošlo. Vrtić je zakon! Ali ko preživi raspust do februara, pisaće.
Kako vi izlazite na kraj sa svojom djecom? Da li uspijevate da ih navedete da pokupe igračke za sobom, ili samo kao ovi naši, razbacuju a neće da sakupe?
No comments:
Post a Comment