Kako se rodila ideja za blog?

Ja nisam pisac. Možda ste to i sami do sada uvidjeli :) Nemam tu notu koja čini nekog autora popularnim jer zabavlja ili obrazuje šire narodne mase, čiji su tekstovi pitki, čitljivi, koji se gutaju od prvog do posljednjeg slova. Da volim da čitam - volim. Oduvijek sam i voljela, gajila tu ljubav prema knjigama i usadila ih i svojoj djeci. Tekstove koje čitate pišem onako kako bih to radila da pišem pismo nekom prijatelju. Da, da, pisma... Odavno ih nisam pisala, a mnogo sam to voljela. Ovo mi je prilika da se toga podsjetim.

© Avantura Zvana Blizanci

Kako rastu mala djeca...

Dugo je vremena prošlo od kada sam pisala o razvoju, napretku i odrastanju mojih dječaka. U posljednje vrijeme, svi ih posmatramo i komentarišemo isto: kako su izrasli! Navikli smo da ih gledamo kao bebe, ali oni su kroz igru, avanture i učenje izrasli u prave male dječake.

Nedavno, kada smo ostali sami nas troje kod kuće, oni su se zaigrali, a ja sam ih posmatrala. Igrali su se jedan sa drugim, imali svoje teatralne monologe (koji zapravo nemaju nikakvog smisla u jednoj rečenici, ali razvijaju maštu i pretpostavljam da pokušavaju da ispričaju neku svoju "bajku") i tražili od mene da učestvujem u njihovim avanturama. Tada sam poželjela da se podsjetim perioda koji mi je tako brzo prošao i pitala se kada su prije odrasli moji mali Kapetan Kuka i Petar Pan. Pitala sam ih da li žele sa mnom da gledaju snimke kada su bili manji i spremno su to prihvatili.

Svašta se izdešavalo...

Zdravo svima koji nas pratite! Sasvim neplanirano, desila se ova duga pauza od tri mjeseca i nekih 10ak dana. Evo me nazad, iako ne znam na koliko dugo. Protekli mjeseci su bili izuzetno dinamični, puni promjena i svakojakih dešavanja. Ova mama je ostala bez posla u oktobru i posvetila se djeci i kući, da bi onda krenula u neki mini privatni biznis, koji se neočekivano razvio i potpuno oduzeo vrijeme za pisanje. A onda je, opet sasvim neplanirano, decembar postao mjesec za poželjeti. Našla sam novi posao (uz moj dopunski), i sve je nekako krenulo da se odmotava. Ono što se dugo zamotavalo i pritiskalo me, počelo je da se odmotava i kao da su dobre stvari na putu do mene...

Da li smo pod pritiskom da budemo savršeni roditelji?

Baba mi se udala sa 18, dobila prvo dijete sa 20. Mama mi se udala sa 20, dobila prvo dijete sa 22. Ja sam se udala sa 25, dobila prvo dvoje djece sa 26. Od vremena kada je moja baba dobila prvo dijete, pa do sada, dosta toga se promijenilo. Ona sigurno nije čitala časopis "Mama i beba" (ili "Moja beba"), nije čitala "Šta da očekujete dok čekate bebu", nije imala internet i praćenje trudnoće po nedjeljama, ne znam da li je imala ijedan ultrazvučni pregled, a kamoli sliku ili snimak sa 3D ili 4D ultrazvuka, a sigurna sam da nije imala ni toliko pregleda kao ja. Kada se porodila, nije imala ni majku koja bi joj se nasla pri ruci da joj pomogne, jer ju je izgubila kao dijete. Slušala je savjete žena i baba oko nje, onako kako se to nekad radilo. Ili je radila onako kako je ona mislila da treba.  

 

Izvor: Pinterest
 

Dozvolite suprugu da se i on brine o bebama

Ako očekujete ili već imate blizance, sasvim je sigurno da se o njima nećete moći brinuti sami. Trebaće vam pomoć, a u tome vam je najbolji saveznik vaš suprug.



Izvor: Pinterest

Najboljoj tetki na svijetu

Našoj najdražoj tetki, koja uskoro staje na ludi kamen, posvećujemo ovaj post umjesto čestitke... 

                                                                               ©Avantura zvana Blizanci
                                                                                          Photo by Tetak