Tako se stiže u Nedođiju, u kojoj se održavao treći rođendan mojih dječaka - Petra Pana i Kapetana Kuke. Priprema njihovog rođendana je najveći razlog zbog kojeg me nije bilo neko vrijeme - pripremala sam se za nezaboravnu Petar Pan žurku. Komentari gostiju su pozitivni, svi su uživali, dok smo se mi, priznajem, malo izmorili. Iscrpljeni, još uvijek vučemo umor i samo komentarišemo "Da, bilo je super, ali ovo je bila odjava u velikom stilu. Dogodine druga priča". Iako me iskusnici već upozoravaju da ću do sljedeće godine zaboraviti koliko sam vremena i truda uložila (što je vrlo moguće), pa će mi opet svakakve ideje padati na pamet, za sada me još ne popušta ovaj umor...
Ali, kako je sve počelo? Pošto je Petar Pan obilježio drugu godinu mojih dječaka, željela sam im napraviti torte sa tom temom, a onda sam na Facebook stranici
Pinjata-Piñata Kotor, Montenegro vidjela brojne druge mogućnosti vezane za Petra Pana, te odlučila ispratiti i razviti neke svoje ideje, da djeci napravim nezaboravnu
Petar Pan žurku. Prethodna dva rođendana, pošto su dječaci bili mali, nismo mnogo pažnje posvećivali dječijoj zabavi. Ništa posebno: tobogan, auta i slične igračke. Zbog toga sam se ove godine željela posvetiti upravo djeci (jer oni i jesu najbitniji) i učiniti njihovo vrijeme provedeno na rođendanu nezaboravnim. Naravno, bilo je zabave i za roditelje: švedski sto i sto sa pićem u
Gusarskom Zalivu, te prostor za druženje u
Krokodilskoj Uvali i
Skrovištu Izgubljenih Dječaka do kasno u noć.
