Nedavno sam bila kod kumova u posjeti. Kuma je trudna i svakog časa treba da se porodi. Danas mi se kum žali kako je naporna, sve joj smeta, što god on uradi, njoj ne valja... Šta će žena, ne kaže se džabe da je trudnoća drugo stanje. :) Samo sam mu (utješno, nadam se ;) rekla da još ne zna što ga čeka i da je ovo stanje u trudnoći ništa naspram ludila nakon porođaja.
Neko mi je jednom rekao da žena tih 40ak dana od porođaja i pred zakonom smatra neuračunljivom, jer je to tek posebno stanje. U tom periodu, to mi nije izgledalo tako, ali sa današnje tačke gledišta, mogu slobodno reći za sebe da sam stvarno tih dana bila potpuno otkačena, paranoična i u najmanju ruku čudna. Razumijem i zašto je to tako. Prosto, ženi se odjednom život skroz promijeni i treba malo vremena da se privikne na sve, da sve to prihvati i da se snađe u ulozi majke, naročito kada je u pitanju prvo dijete ili, kao u mom slučaju, prva djeca. :) Nosiš ti tu bebu/e u stomaku devet mjeseci, ali ne postoji ništa, ali baš ništa što te može pripremiti na roditeljstvo. Naravno, kod drugog, trećeg djeteta već znaš šta da očekuješ, ali kada čekaš prvo dijete/djecu, apsolutno nisi pripremljen na roditeljstvo. To je sigurno. I ako misliš da jesi, vjeruj mi - nisi.
Odeš u bolnicu sa bebom/bebama u stomaku i imaš u glavi ideju o tome kako će sve da izgleda, šta treba da radiš, sve si to vidjela ili iskusila uz svoju sestru, prijateljicu, kumu... Onda prođeš kroz buru emocija kada tvoje tijelo iznjedri to čudo prirode koje se u tebi razvijalo i raslo devet mjeseci i sve ti je zbrkano. Shvatiš da si postala majka. Majka jednog (ili više :) smotuljka, jednog nejakog bića koje zavisi od tebe, koje se hrani tvojim mlijekom, toplinom tvoga tijela, tvojom ljubavlju, bića kome su otkucaji tvoga srca veća harmonija od bilo kog Mocarta ili Baha. Shvatiš da si u tom trenutku kada si postala majka, postala najnesebičnije biće na planeti, jer si upravo svoj život podredila svom djetetu.
Kako se snaći u svemu tome? Da nisam imala svu tu pomoć oko mene, vjerujem da bih ja bila još luđa. Znate li šta sam radila prve večeri kod kuće? Čistila! Nisam mogla da zaspim uveče, pa sam uzela da čistim i ribam, kao da je kuća puna bakterija koje samo čekaju da napadnu moje sterilne bebe. To je bilo ludilo broj jedan. Sve je moralo biti sterilno! Sada kada gledam na to, prosto ne shvatam sebe i tu opsesiju, ali valjda to dolazi sa iskustvom.
Drugo, bila sam strašno zaštitnički nastrojena. Uvijek sam krajičkom oka gledala sve koji su prilazili bebama, da neko slučajno ne napravi pogrešan pokret. Paranoja da će neko da naudi mojim bebama je nuspojava ludila zvanog "babine". Kao da sam neki junak iz naučno-fantastičnog filma koji se bori protiv nevidljivih sila svijeta tame i zla. Sada mi dođe da se smijem samoj sebi pri pomisli na to.
A kad se samo sjetim prvog kupanja! Avgust mjesec, 29 stepeni u sobi, a ja se bojim da mi se djeca ne prehlade dok ih okupam! Zar ovo nije zaslužilo da bude nazvano ludilom broj tri? Zato molim sve roditelje da pogledaju ovaj magičan video kupanja blizanaca i da uživaju u kupanju svojih beba.
Vječiti strah da im ne bude hladno, ludilo broj četiri. Nisam znala kako da ocijenim je li im hladno ili vruće, tako da sam sasvim sigurna da im je uvijek bilo više vruće nego hladno.
Kada vratim film u glavi, sigurna sam da je toga bilo još, ali ovo se izdvaja kao nešto posebno. Zato majke, trudite se da svoje ludilo držite pod kontrolom, sigurna sam da vam niko neće slomiti bebu dok je drži (nisu bebe baš tako krhke kao što se nama čini). A vi očevi, trudite se da razumijete majke vaše djece i da im ne uzimate za zlo tih njihovih 40 dana. Možda će vas mučiti, biti još napornije nego u trudnoći, možda će vam se činiti da što god uradite, ništa nije dovoljno dobro, ali praštajte, i to će brzo proći. ;)
Kad se samo setim tog ludila zaštitništva! Nisam dala niko ni da mu priđe, sve mi je smetalo i svi su me nervirali osim mog muža. Trebalo mi je vremena da se opustim.
ReplyDeleteSada - kada malo bolje razmislim - čini mi se da ću i s drugim detetom biti ista.
Jer to je taj period neuračunljivosti na koji ne možemo uticati, kada svi instinkti rade punom parom. :)