Kada je u pitanju ishrana, u prethodnom postu sam pisala o našem početku. Svoje dječake sam dojila desetak dana, nakon čega smo prešli na vještačku hranu (Aptamil). Za to su nam bile potrebne brojne flašice, a koristili smo i posuđeni sterilizator koji nam je znatno olakšao proces sterilizacije flašica. Ovakav način ishrane omogućio je i mojim ukućanima, pa čak i prijateljima, da učestvuju u hranjenju beba, što im je bilo važno za povezivanje sa bebama.
U početku smo koristili Aventove flašice, ali nismo bili zadovoljni jer su curile na spoju čepa i flašice, pa smo prešli na Chiccove, koje smo koristili sve dok se dječaci nisu potpuno odvikli od flašice, što se desilo par mjeseci nakon odlaska u vrtić (a u vrtić su krenuli sa godinu i 15 dana).
Mlijeko smo držali u posudi u kojoj je prethodno bilo pakovano drugo vještačko mlijeko, ali takođe se može držati u plastičnim kutijama sa poklopcem. Meni je ova vrlo praktična: |
| Izvor: Ikea |
Osim mlijeka, dječacima smo davali i čaj, koji im je naročito pomagao protiv grčeva. Poslije četvrte nedjelje života, koristili smo HIPP od komorača, kasnije smo dodali i kamilicu, a Bibilibi nam je bio najbolji u borbi protiv grčeva.
Prvu nemliječnu hranu, uveli smo sa navršenih šest mjeseci života. Poznajem roditelje koji su svojoj djeci čvrstu hranu uvodili ranije. Poštujem svačiji izbor i pravo da podižu djecu onako kako oni misle da je najbolje, ali ja lično nisam bila za uvođenje čvrste hrane prije nego što napune pola godine. Prosto smatram da za sve ima vremena i da ne treba žuriti sa opterećivanjem bebinog organizma drugom hranom osim mlijeka.
 |
| Izvor: Pinterest |
Kada smo počeli sa uvođenjem čvrste hrane, počeli smo prvo sa sokovima: prvo od mrkve, a zatim od mrkve i jabuke, svega par kašičica. Nakon toga smo uveli žitarice (mada bih sada najprije uvela žitarice, jer su one neutralnog ukusa, pa zatim povrće, pa voće). Dječaci su lijepo prihvatali čvrstu hranu i jeli su sve što bih im spremila.
Svaku novu namirnicu uvodila sam na par dana. Dala bih im vremena da se priviknu na prethodnu. Ubrzo smo uspjeli da jedan mliječni obrok zamijenimo za kašicu (voćnu ili od mesa i povrća), a kasnije su nam se mliječni obroci zadržali samo ujutro i uveče. Kada su krenuli u vrtić, prvo su izbacili mlijeko ujutro, a par mjeseci nakon toga i uveče. Tako su prestali da koriste flašicu (vodu ili sokić su u vrtiću pili na običnu čašu, a kod kuće na čašu sa rupicama, prilagođenu njihovom uzrastu), ali ujedno i mlijeko. Dugo nisu htjeli da ga piju, sigurno nekih godinu dana. Ponovo smo uspjeli da ga uvedemo tek oko navršene druge godine. Inače, sa adaptiranog na kravlje mlijeko prešli su tek sa navršenih godinu dana.
 |
| Izvor: Pinterest |
Do godine dana nisam im uopšte solila ili sladila hranu. Kada su krenuli u vrtić (shvatili ste već), uslijedile su brojne promjene, tako da su počeli da jedu isto što i ostali ukućani. Do tada se njima zasebno kuvalo. Nakon toga, uslijedila je i faza ludila za čokoladom i slatkišima uopšte, kojima su ih ljudi svakodnevno bombardovali. (O tome ću pisati nekom drugom prilikom i kako se izboriti protiv nametljivih ljudi) Međutim, i to je prošlo. Vole i sada ponekad neki slatkiš, ali sve u granicama normale.
Koliko su sve jeli kada su bili mali, toliko sada biraju. Barem kod kuće. U vrtiću, čujem, sve jedu, pa čak traže i repete od nečega što kući neće ni da probaju. Voće su tamanili do godine i par mjeseci, ali su onda prestali da ga jedu. Doskočila sam im tako što sam im svakodnevno cijedila svježe sokove, najviše od narandže, ali su mangupi i to batalili sa dvije godine i dva-tri mjeseca. I tako guramo i smišljamo fore, dok opet ne naiđe neka sljedeća faza... :)
U narednim postovima očekujte recepte jela koje možete spremati vašim mališanima, od navršenih 6 mjeseci pa sve dok ne napune godinu dana.
Pratite moj blog na Bloglovin
No comments:
Post a Comment