Prvi zajednički dani kod kuće - savjeti za preživljavanje

Prvi sati kod kuće bili su potpuno haotični. Sjećam se da nisam imala vremena da jedem, a pila sam tako da su mi drugi držali čašu sa slamčicom. Nisam mogla direktno da dojim, zbog uvučenih bradavica, pa sam morala da se izmlazam. To je bilo prilično naporno, jer samo što bih završila prvu turu, već je trebalo "pripremiti" drugu. Najdraže od svega mi je što su moji dječaci popili sav kolostrum, ono prvo i ujedno, najkvalitetnije mlijeko. Barem mi zbog toga nije žao. Boljela me je rana, a kako to priroda namjesti, dok sam se izmlazala, materica se skupljala, pa me je i to dodatno boljelo. Više nisam znala sa koje strane me šta boli. 

1. Okružite se ljudima koji će vam pružiti svu moguću pomoć

Ja sam imala ogromnu pomoć, uvijek je bilo nekoga pored mene: muž, mama, tata, sestra... Oni najbliži su došli odmah da vide bebe, među njima i I., koja se zadržala skoro do ponoći tog prvog dana. I., hvala na svemu, pamtim, pa vratim ;)

2. Ako su vam blizanci identični ili veoma liče, odmah im stavite nešto za razlikovanje, da se ne biste cijeli život pitali koji je koji
 

Kreveci su nam u početku bili smješteni u "L". Najprije smo dječake stavili zajedno u krevet, ali imali smo problema oko razlikovanja, pa da na kraju mene ne bi zbunili, odredila sam čiji je koji krevet i tako su i spavali. Zabune su postojale od samog početka, a ima ih i dan danas. Svako je imao svoj krevet, ali dešavalo se da neko ko uzme jednu bebu, ne zna iz kog kreveta je uzeo. Kada smo im skinuli narukvice koje su im stavili u bolnici, da ih okupamo, bilo je još teže razlikovati ih. Vodila sam se prema onoj zavrnutoj ušnoj resici koju je D. pravio. Baba mi je odmah napravila različite narukvice i već sljedećeg dana smo imali nove detalje za razlikovanje. Ne trebam ni pominjati da ljudima ni to nije bilo dovoljno, jer su zaboravljali koji ima koju narukvicu.

3. Kupanje i povijanje

Iznenađujuće dobro sam se snalazila u presvlačenju. Još bolje kada ih je trebalo prvi put okupati. Oduvijek sam se bojala držati bebe u naručju, držala sam ih ukočeno, kao da se bojim da ih ne slomim. Sa svojom djecom je ipak nekako lakše, opuštenije. Pripremu za kupanje i previjanje pupka sam obavila preko YouTube-a. S obzirom na to da se pupak različito tretira od bolnice do bolnice, zamolila sam pedijatrijsku sestru dok sam bila u bolnici da mi pokaže kako oni to rade. Pogledajte i ovu magiju kupanja blizanaca, nadam se da ćete i vi moći ovako da uživate kupajući svoje bebe. Iskoristite svaki trenutak dok su mali, jer nećete vjerovati kojom brzinom odrastu.

4. Dojenje / vještačka hrana

O. je ispao pupak 4 dana po izlasku iz bolnice, a D. 6 dana kasnije. Ja sam prekinula dojenje poslije par dana od dolaska kući. Nisam više mogla da izdržim. Imala sam problem sa lijevom dojkom, sve me je boljelo, bila sam preumorna i bilo mi je teško pomučiti se još da ih razradim za dojenje. Trebalo je 10 dana da mi mlijeko stane. Bilo mi je žao zbog te odluke, naravno da jeste. Pitam se da li sam mogla da progutam i pomučim se još. Ne znam da li bih isto postupila da se opet nađem u istoj situaciji. Možda, da je bila jedna beba u pitanju... Tako smo prešli na vještačku ishranu. Odlučili smo se za Aptamil, po preporuci pedijatra. Kada ih već nisam dojila, željela sam da piju najkvalitetnije vještačko mlijeko.

Ako možete i želite da dojite, moja vam je iskrena preporuka da se toga držite. U početku, dok se malo ne uhodate možete ih dojiti odvojeno, ali težite ka tome da ih što prije uskladite, to će vam biti velika ušteda vremena. Mi smo prvih par dana naše dječake hranili na zahtjev, onako kako su oni tražili. Kasnije smo ih malo po malo usklađivali i uglavnom su jeli u isto vrijeme.

Imali smo jednu svesku u koju smo upisivali kada je ko jeo, koliko je ml pojeo, kao i kada je uprljao pelenu. Vjerujte, ovo nam je bilo neprocjenljivo, jer koliko god mislili da možete - ne možete sve ispratiti.

U početku smo ih presvlačili kada su se u toku noći budili da jedu, ali smo kasnije to presvlačenje odložili za jutarnje časove. Bili su mnogo mirniji kada bi uveče samo jeli i nastavili da spavaju, bez dodatnog rashlađivanja i razbuđivanja.

5. Muka zvana grčevi

Naravno, nisu nas zaobišli. Od 4. nedjelje smo im davali HIPP čaj od komorača, kamilice, a nešto kasnije i Bibilibi čaj za bebe. Ovaj posljednji je ujedno bio i najučinkovitiji. Nama Espumisan kapi nisu pomagale. Imali smo i pojas za bebe koji im je grijao stomačiće, a često im je pomagalo i spavanje na đedovim grudima, gdje im je bilo i više nego toplo i udobno. Mogli su oboje da se smjeste bez problema. U onim najtežim napadima grčeva jedina pomoć nam je bila vožnja kolima. Uvijek bi upalila, umirili bi se i brzo zaspali. 

6. Tjemenjača, kako je spriječiti ili liječiti

Poslije svakog kupanja dobro bih im četkom iščetkala kosu u svim pravcima, da im se ne bi stvarala tjemenjača – žućkasta naslaga na tjemenu. Dešavalo se i da se pojavi ponekad po malo, a onda bih im prilikom kupanja nježno rukavicom trljala glavu, zatim peškirom prilikom sušenja i onda četkom nježno iščetkala. Znala sam i da im namažem glavu bebi uljem ili uljanim AD kapima, stavim kapicu i pustim da prenoći. Sutradan bi se mnogo lakše odstranjivala tjemenjača. Možda je malo dosadna, ali nije opasna. 

7. Gljivica u usnoj duplji - soor
Ako primijetite bijele naslage u ustima bebe, a ne možete ih lako ukloniti gazom, vjerovatno je u pitanju soor.

Njega je najprije potrebno dobro očistiti, pa staviti Nistatin kapi. Ja sam za čišćenje koristila pelenu skvašenu toplom prokuvanom vodom. Predlaže se da bebi čistite usnu duplju poslije svakog podoja, kako biste spriječili nastanak gljivice.

8. Mali halapljivac se zagrcnuo

Imala sam situaciju sa mjesec dana njihove starosti, O. mi se zagrcnuo vodom. Vidim, ne može da diše. Nije mi bilo svejedno, iako sam, srećom, pored sebe u tom trenutku imala prijateljicu medicinsku sestru, ali sam reagovala odmah: uhvatila sam ga za noge i okrenula naopako, lupkajući ga lagano po leđima. Uspjelo je. Nimalo nije prijatna situacija, iznenadila sam samu sebe kako sam reagovala, bez panike, kako i treba, ali sam se zato poslije sva tresla.

9. Njega rane, odnosno, reza
Rez mi je urađen vodoravno. Nije loš, ali mogao je i bolje. Pred izlazak iz bolnice su mi skinuli konce. Rekli su mi da ne smijem da dižem težinu veću od težine bebe. Ali, s obzirom na to da sam ja rodila dvije bebe, da li to znači da se i ta težina povećava?
 S obzirom na to da mi je ovaj carski rez ujedno i prva operacija u životu, nisam baš očekivala da će tako da boli. S vremenom sam se pomirila sa time. Prvih sedam dana u bolnici su bili veoma bolni, narednih sedam dana kod kuće takođe, ali nešto manjeg intenziteta (ili je to što sam bila kući okružena dragim ljudima činilo da sve manje boli?), a već sedam dana nakon toga, polako je počeo da se smanjuje bol. Utrnutost oko reza sam osjećala dugo, dugo nakon toga. Čak i sada, dvije i po godine nakon porođaja, ne mogu baš reći da mi je taj dio utrnut, ali mogu reći da je to neki čudan osjećaj.
Ranu sam prskala Bivacinom i prvih par dana gledala da je ne kvasim. Takođe, trudila sam se da što sam češće mogla, nosim pojas za stomak, kako bi se vratio koliko je to moguće u stanje prije trudnoće. U početku nisam mogla da prepoznam svoj stomak, koji je bio kao tijesto za priganice. Tek nakon nekih mjesec dana mogu reći da je počeo da izgleda drugačije.

Ako vas zanima još nešto o prvim danima što nisam navela, slobodno mi pišite na avantura.zvana.blizanci@gmail.com.

Pratite moj blog na Bloglovin