Široko rasprostranjeni mit je da su blizanci toliko povezani da ne mogu jedno bez drugoga, te da njihovo odvajanje nikako nije dobro za njih. Roditelji vjeruju da će ako ih odvoje, čak i na kratko, njihova veza oslabiti. Ustvari, vaspitanje i odnos roditelja prema blizancima je onaj koji definiše njihov razvoj i povezanost.
Jedna veoma dobra knjiga koju sam pročitala na temu odgajanja blizanaca jeste "Kako odgajati emocionalne zdrave blizance" od Joan A. Friedman i koju bih preporučila svim roditeljima blizanaca, a naročito onima koji tek treba da ih dobiju ili koji su ih nedavno dobili. Njena folozofija odgajanja blizanaca bazira se na odnosu prema njima kao prema zasebnim ličnostima. U skladu sa time, evo nekoliko smjernica:
1. Odnosite se prema svojim blizancima kao prema dvijema jedinstvenim osobama jer se oni individualno i razvijaju, bez obzira na činjenicu da su rođeni zajedno. Njihove individue ćete najbolje istaći tako što im nećete dati slična imena (pr. Marko i Darko) koja kada ih izgovorite zvuče kao jedna riječ, već svakom djetetu dajte ime koje se razlikuje od imena njegovog brata ili sestre blizanca. Trudite se da ih ne oblačite isto. Ono što im vi kupujete, možete da birate; poklone, pak ne možete. I mi smo nerijetko dobijali istu garderobu na poklon, ali smo se trudili da ih više oblačimo različito nego isto. Najviše volim slične odjevne kombinacije: isti ili slični komadi garderobe u različitim bojama.
Jedna veoma dobra knjiga koju sam pročitala na temu odgajanja blizanaca jeste "Kako odgajati emocionalne zdrave blizance" od Joan A. Friedman i koju bih preporučila svim roditeljima blizanaca, a naročito onima koji tek treba da ih dobiju ili koji su ih nedavno dobili. Njena folozofija odgajanja blizanaca bazira se na odnosu prema njima kao prema zasebnim ličnostima. U skladu sa time, evo nekoliko smjernica:
Izvor: Pinterest |
2. Nemojte upoređivati blizance, oni se možda neće razvijati istim tempom, ali to ne treba da vas brine. Ne postoje dvije identične jedinke na svijetu, pa takvi nisu ni vaši blizanci. To što su se rodili zajedno je blagoslov, ali može biti ograničavajuće za njih ako se roditelji i okolina postave prema njima kao prema nerazdvojnom zajedništvu. Svako dijete treba da slijedi svoj životni put. Možda će jedna beba prohodati danima, sedmicama, mjesecima prije druge. Možda će jedno dijete biti fizički naprednije od svog brata/sestre blizanca. Drugo će možda biti mentalno zrelije u jednom periodu. Mi kao roditelji moramo shvatiti i poštovati činjenicu da se naša djeca razvijaju na svoj, jedinstveni način.
Izvor: Pinterest |
3. Obezbijedite svakom djetetu "zasebno vrijeme" sa vama. Ono što blizancima treba jeste osjećaj povezanosti sa svakim roditeljem. Ali ovo zasebno vrijeme nije potrebno samo djeci, već i roditeljima. S jedne strane, djeca u ovakvim trenucima neće morati da se bore za pažnju roditelja i svojih "5 minuta", biće mnogo opuštenija i mirnija, uživaće u vremenu provedenom sa jednim ili oba roditelja. Sa druge strane i vi kao roditelj ćete biti mnogo opušteniji i rasterećeniji, jer ćete konačno moći da se posvetite jednom djetetu. Tada ne morate da dijelite svoju pažnju na dvoje (što zna biti izuzetno naporno) i imate priliku da upoznate svako dijete kao zasebnu ličnost, nezavisno od njegovog/njenog blizanca. Joan je problem nedovoljne povezanosti sa svakom od beba riješila planom za provođenje zasebnog vremena sa svakom posebno. Plan se pokazao kao najdjelotvorniji lijek protiv osjećanja frustracije, neadekvatnosti i nedjelotvornosti, koja prate iskustvo odgajanja blizanaca. Voljela bih da sam ja ranije znala za ovo, onaj najteži period prilagođavanja na život sa blizancima, tj. sa dvije bebe istovremeno bi mi mnogo lakše i opuštenije prošao, a u psihičkom smislu bila bih rasterećenija.
4. Ne trudite se da im obezbijedite "pravedno i ravnopravno" djetinjstvo. Bilo da je u pitanju vrijeme koje im posvećujete, pažnja ili materijalne stvari, pomirite se sa time da je jednostavno nemoguće uvijek odmjeriti (i kako se uopšte to mjeri?) da svako dobije jednaki dio. Ovo zna biti veoma frustrirajuće za roditelja, ali što prije to prihvatite, manje energije će vam oduzimati i manje ćete osjećati krivicu. Vaša djeca neće na isti način ni zahtijevati vašu pažnju, niti će željeti provoditi vrijeme sa vama na isti način kao njihov brat/sestra; možda ćete nekada morati kazniti jedno dijete, a drugi put nagraditi drugo, ali sve je to u redu. Djeca će naučiti da cijene to i mnogo će im vise značiti u odrastanju nego da im dijelite sve na pola.
Izvor: Pinterest |
5. Ohrabrite ih da pronađu sopstvena interesovanja i prijatelje. Možda vi mislite da su blizanci predodređeni da dijele sve, ali ako nekog blizanca stvarno to i pitate, saznaćete da oni uopšte ne vole što često moraju da dijele: prvo matericu, zatim pažnju roditelja, pa onda igračke, garderobu, interesovanja ili prijatelje. Obezbijedite im dovoljno prilika da razviju sopstvena interesovanja i da stvaraju svoja prijateljstva, nezavisno od svoga blizanca. To je dio procesa individualizacije i socijalizacije kroz koji djeca postepeno razvijaju svoju ličnost.
6. Ne očekujte da jedan drugome budu zamjena za roditelja. Ovo se obično dešava kada se blizancima ne poklanja zasebna pažnja i zasebno vrijeme sa roditeljima - oni se tada okreću jedno drugome i stvaraju onu pomalo nezdravu povezanost, što se može kasnije odraziti na njihovo samopouzdanje, snalaženje u pojedinim životnim situacijama BEZ svog blizanca. Sa druge strane, vi ste zadovoljni i sretni što se vaši blizanci tako dobro slažu, govorite kako su povezani, ne mogu jedno bez drugoga, ali koliko je to zapravo dobro? Povedite računa o tome, jer previše njihovog zajedništva može isključiti roditelje i druge ljude, te dovesti do problema u socijalizaciji djece.
Izvor: Pinterest |
7. Čuvajte im odvojene uspomene. Ako svoje blizance ne posmatrate kao nerazdvojni tim, već kao zasebne ličnosti, sigurna sam da će vam biti logično i da im čuvate odvojene uspomene. Od početka sam željela da svako moje dijete ima odvojene uspomene, zato sam sve čuvala duplo. Foto book-ovi koje sam im pravila, pravila sam za svakoga posebno i drugačiji su. U parku smo zasadili dva drveta, svakome svoje. Kutija uspomena je trenutno jedna, zbog praktičnosti, ali sve u njoj je duplo. Kada malo odrastu i sami krenu da kreiraju svoje uspomene, imaće svako svoju kutiju (ili više njih, zavisi koliko nam bude trebalo). Pokažite svojoj djeci da cijenite njihovu ličnost i da vam je važno da jednog dana, kada budu imali svoje porodice, imaju nešto samo svoje što će odnijeti sa sobom u svoj dom i podijeliti sa svojom djecom.
8. Proslavljajte individualne uspjehe. Svako dijete voli kada ga roditelji pohvale za neki njegov uspjeh, a kod blizanaca je potreba za time još veća, jer blizanci žele da ih roditelji I okolina posmatraju kao zasebne ličnosti a ne kao cjelinu; žele da okolina cijeni njihov napor i uspjeh, nezavisno od njihovog blizanca. Ako je jedan blizanac uspješniji u školi od drugoga, to ne treba da vam bude povod da manje uspješnog grdite zbog toga. On je sigurno na nekom drugom polju uspješniji od svog brata ili sestre. Takođe, ne treba da se osjećate krivim ni ako slavite uspjeh jednog blizanca, sasvim sigurno da će i drugi pokazati uspjeh u onom polju koje njega više zanima i gdje može bolje da se izrazi.
Izvor: Pinterest |
Odličan tekst!
ReplyDeleteOno što mene zanima je - kako jedna mama, na primer, uspe da izdvoji vreme za svako dete ponaosob?
Ovo bi nam, kako ekspert, pošto imaš blizance, mogla objasniti možda i u nekom novom tekstu.
A sigurno će značiti nama koji planiramo uskoro još neku bebicu.
Hvala puno. Dobro pitanje i dobra ideja. :) Zaista bih mogla posvetiti jedan post tome kako odvojiti vrijeme za svako dijete ponaosob, naročito zbog toga što sam i sama uvijek u nekoj trci i stisci s vremenom.
Delete