Htjela sam ovaj novi post posvetiti iskustvu na porođaju, ali me je u zadnjem trenutku jedna osoba pitala zašto ne pišem još malo o trudnoći. Zato, evo još jednog posta posvećenog trudničkim danima.
Medikamenti u trudnoći
Prošlog puta se nisam dotakla medikamenata u trudnoći. Vjerovatno će neku majku koja i sama očekuje blizance zanimati što sam pila od ljekova u trudnoći. Reći ću vam da sam od 6. do 37. nedjelje, kada sam se i porodila, pila Utrogestan, 3 puta dnevno. 10 EUR po kutiji, u kutiji 30 tableta = rok trajanja kutije 10 dana. Mjesečno 30 EUR troška samo za to. Naravno, niko mi nije ukazao na to da se ovaj lijek može dobiti na recept. Takođe, nisam znala ni da, ako ga nema u državnoj apoteci, može da se kupi u privatnoj pa da se traži refundacija od socijalnog. Ne, niko mi to nije rekao. To sam, sasvim slučajno, saznala od prijateljice, 2 godine kasnije.
Pored Utrogestana, pila sam Mamavit i folnu kiselinu Folacin, a od serklaža Gynipral (u bolnici na 4h a kod kuće na 8h, svakog dana do kraja trudnoće). Vidite, taj Gynipral je jedna "divna" stvar, koja se u našim zdravstvenim ustanovama naveliko prepisuje (možda sada manje od kada je zvanično zabranjen i na našem tržištu), a koja je svuda u svijetu izbačena iz upotrebe prije 30 godina. On bi trebao da spriječi prijevremene kontrakcije, ali zato izaziva lupanje srca i nekontrolisanu trešnju tijela. Sve sam ja to pila - preventivno - a možda sam i mogla bez toga. Kada sam imala ove nuspojave, pila sam Verapamil. Kada sam u 33. nedjelji primljena u bolnicu zbog pritiska u donjem dijelu stomaka, 3 dana sam bila priključena na infuziju Gyniprala, da bi mi spriječio kontrakcije koje uopšte nisam imala. Čini mi se da kod nas liječe i Brakston-Hiksove kontrakcije, iako su to sasvim normalne kontrakcije koje pripremaju tijelo za porođaj. Sve dok nema više od četiri kontrakcije na sat vremena, to nisu prave kontrakcije.
Trudničko bolovanje
S obzirom na to da mi je doktor savjetovao da ležim (jer blizanačku trudnoću klasifikuje kao visoko rizičnu), od četvrtog mjeseca trudnoće otvorila sam trudničko bolovanje. Ubrzo nakon toga urađen mi je serklaž, zbog čega sam provela sedam dana u bolnici. Tri dana nakon zahvata, nisam smjela da ustajem iz kreveta. Ali imala sam super cimerke, puna soba, nas četiri, i vrijeme mi je brzo i lako prolazilo. Sa jednom od njih sam sada baš dobra prijateljica, a razlika između naše djece je mjesec i po dana, tako da se svi fino družimo.
Refundacija za trudničko bolovanje nije 100%. Ako me sjećanje dobro služi, bilo je 70% od plate, i to je stiglo taman negdje kada sam se porodila, za svih pet-šest mjeseci koliko je trajalo bolovanje.
Gestacijski dijabetes
Pojavio mi se u šestom mjesecu trudnoće. Nisam ga dobila zato što sam puno jela, naprotiv. Prva tri mjeseca zbog mučnina sam vrlo slabo jela, a slatkiše sam posebno izbjegavala. I kada je to prošlo, nisam ni u čemu pretjerivala. Međutim, valjda je to genima predodređeno, dobila sam ga. Odmah sam znala što i kako trebam. Na slatkiše sam potpuno zaboravila, jela sam puno voća i povrća, dosta kuvanog, ugljene hidrate smanjila na minimum, imala sam 5 obroka dnevno. Uspijevala sam ishranom da ga držim u granicama normale, čak i pored toga što se nisam kretala. U bolnici sam provela 10 dana, na zahtjev doktora, da bi mi provjerili sve vrijednosti, i nakon što su se uvjerili da sve držim pod kontrolom ishranom, pustili su me kući.
Njega kože u trudnoći
Budući da sam sklona strijama, od samog početka sam stomak mazala kremama, da mi se ne bi pojavile i po njemu. U početku sam koristila kreme protiv strija, ali mi njihov miris nije odgovarao, pa sam prešla na Niveinu kremu za tijelo, koja je toliko masna da je savršeno odradila posao. Samo mi se jedna strija pojavila, i to nakon samog porođaja.
No comments:
Post a Comment